Skip to content

Radnik se vraća s dugog bolovanja, ali više ne može obavljati svoj posao. Šta sada?

Radnik se vraća s dugotrajnog bolovanja – šta poslodavac treba uraditi?

Kada se radnik vrati s dugotrajnog bolovanja, a više ne može obavljati svoj posao, većina poslodavaca prvi put se nađe u situaciji u kojoj ne zna koji je sljedeći korak.

Imate vrijednog radnika koji godinama uredno obavlja svoj posao. Zbog bolesti odlazi na bolovanje. Mjeseci prolaze, bolovanje se produžava, a vi kao poslodavac pokušavate organizovati posao i istovremeno se nadate da će se radnik uskoro vratiti.

Nakon više od godinu dana stiže nalaz Prvostepene ljekarske komisije. Radnik je ocijenjen sposobnim za rad. Istovremeno se preporučuje pokretanje postupka za utvrđivanje preostale radne sposobnosti, uz određene poštede koje treba primjenjivati do završetka tog postupka.

Prva reakcija većine poslodavaca u ovakvoj situaciji je olakšanje.

„Odlično. Radnik se konačno vraća.“ Međutim, vrlo brzo postane jasno da stvari nisu tako jednostavne.

Radnik jeste došao na posao, ali više ne može obavljati poslove koje je godinama radio. Prisutan je na radnom mjestu, ali posao ne može obavljati u punom obimu.

I upravo tada počinju pitanja. Šta sada? Koji je sljedeći korak? Mora li poslodavac čekati da radnik pokrene postupak ili i sam može nešto preduzeti?

To je situacija u kojoj se našao i poslodavac čiji slučaj opisujemo.

Ono što mnogi poslodavci ne znaju

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine predviđa mogućnost da, pod određenim uslovima, postupak za ostvarivanje prava na osnovu invalidnosti može pokrenuti i poslodavac.

U ovom slučaju upravo je to bio naredni korak.

Poslodavac je pribavio saglasnost sindikata, podnio zahtjev za pokretanje postupka, snosio troškove medicinskog vještačenja i obrazložio zbog čega smatra da radnik više nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta.

Na procjeni pred Institutom za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja prisustvovao je i predstavnik poslodavca, koji je imao priliku obrazložiti stvarno stanje i način na koji se promjena zdravstvenog stanja odražava na organizaciju rada.

Ovo je jedan od detalja koji mnogi poslodavci ne znaju, a u praksi može biti od velikog značaja.

Kada pomislite da je sve završeno…

Nakon nešto više od tri mjeseca čekanja, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje donio je rješenje kojim radniku priznaje pravo na invalidsku penziju zbog invalidnosti prve kategorije.

Na trenutak se činilo da je cijeli postupak završen. Međutim, tada stiže novo iznenađenje. Radnik ulaže žalbu na doneseno rješenje.

U tom trenutku poslodavac se ponovo našao u situaciji u kojoj nije mogao donijeti konačnu odluku. Iako je postojalo rješenje o priznavanju prava na invalidsku penziju, ono još nije bilo pravosnažno.

To znači da radni odnos nije mogao prestati. Poslodavac je bio dužan zadržati radnika u radnom odnosu sve do okončanja žalbenog postupka i donošenja pravosnažnog rješenja. Tek pravosnažno rješenje predstavlja osnov za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa.

U ovom slučaju postupak je trajao znatno duže jer radnik nije sam pokretao potrebne radnje, a žalbom je dodatno produžio cijeli proces.

Da žalba nije izjavljena, rješenje bi po isteku zakonskog roka postalo pravosnažno i poslodavac bi mogao donijeti odluku o prestanku radnog odnosa te utvrditi da li radniku pripada pravo na otpremninu.

Zašto smo željeli podijeliti ovaj slučaj?

Ne zato što je neuobičajen. Naprotiv. Zato što pokazuje koliko ovakvi postupci mogu biti složeni i koliko pitanja otvaraju već pri prvom susretu s njima.

Većina poslodavaca tokom svog poslovanja nikada ne vodi ovakav postupak. Kada se prvi put nađu u toj situaciji, sasvim je razumljivo da ne znaju odakle krenuti niti koji je ispravan redoslijed koraka.

Ovaj slučaj pokazuje i nešto drugo.

Dugotrajno bolovanje ne završava uvijek povratkom radnika na posao. Ponekad upravo tada počinje najzahtjevniji dio cijelog postupka.

Zato je važno da se ovakve situacije rješavaju planski, uz poznavanje propisa i pravilnog redoslijeda postupanja. Jedna pogrešna odluka može produžiti postupak ili stvoriti dodatne probleme koje je kasnije mnogo teže ispraviti.